U sklopu obilježavanja 50. godišnjice osnutka škole, ove smo godine u školskom kurikulumu planirali mnoštvo izvanškolskih i izvannastavnih aktivnosti. Prva aktivnost trebala je biti održana 15. listopada povodom Međunarodnog dana pješačenja. Kako nam to vremenski uvjeti nisu dozvolili, našu pješačku rutu „odradili“ smo 6. studenog. Cilj je bio najviši vrh otoka Paga, sv. Vid koji se nalazi na 349 m nadmorske visine.

Sveti Vid najviši je vrh otoka Paga, a nalazi se neposredno iznad Paškog zaljeva. Na vrhu je betonski geodetski stup i ostatak stare kapele sv. Vida, po kojoj je vrh dobio ime. Nekada su brdo oko vrha pohodili samo čobani koji su tuda čuvali svoje ovce u ljetnim mjesecima (ispod samog vrha je lokva koja gotovo nikad ne presuši), a danas je to sve više otočna planinarska destinacija.

Na pješačenje smo krenuli iz Šimuna, novom makadamskom cestom. Međutim, uspon nije uopće bio lagan. Bio je prekrasan sunčan dan, a kad smo krenuli, sunce je bilo u svom zenitu. Iako je put bio ravan, nizao se uspon za usponom pa su neki vrlo brzo shvatili da to neće biti tek lagana šetnja već pravo malo planinarenje.

Budući da su u pješačenju sudjelovali gotovo svi učenici i nastavnici, kolona je bila vrlo dugačka. Sportski tipovi među nama vrlo brzo su zauzeli čelna mjesta i odredili tempo ostalima. S vremenom, oni su većini postali samo male obojane točkice u bijelom paškom kamenjaru.

Uspon je trajao nešto više od jednog sata kad su i posljednji od nas „osvojili“ naš mali, otočni Mount Everest! Ali pogled s vrha bio je ono zbog čega je itekako vrijedilo pomučiti se i stići na cilj. Sa vrha se pruža pogled na mnoga otočka mjesta. Pag na istoku, sa svojim velikim zaljevom izgledao je kao iz bajke; s druge, zapadne strane otoka, vide se drevna Caska i moderno Zrće kako odmaraju u jesenskoj dokolici; a vide se još i okolna mjesta (Kolan, Šimuni, Mandre). Ono što nas je najviše oduševilo je pogled na susjedne otoke koje nemamo često priliku gledati ovako, na dlanu, ili, bolje rečeno, na podlozi od prekrasnog, plavetnog mirnog mora. Pred očima su nam se pružili Rab, Mali Lošinj, Silba, Olib, Maun, Lukar, Brušnjaci.

Nakon kratkog odmora koji smo iskoristili za fotografiranje, upisivanje u knjigu posjetilaca i, općenito, oduševljavanja pogledom na koju se god stranu okreneš, krenuli smo natrag zadovoljni i ponosni jer je ovo bio prvi put da cijela jedna otočna ustanova organizirano posjećuje naš najviši otočni vrh. Putem smo prepričavali dojmove i stvarali planove za neko novo, jednako inspirativno pješačenje po otoku.

http://www.ss-bkasica-pag.skole.hr/fotogalerija?show=album&id=49

(fotografije: Ante Dabo, 2.g, član Foto kluba Pag)