Transhuman agenda

        Transhuman agenda predstavlja posljednje stoljeće Homo sapiensa, ali što to zapravo znači?

        Odgovor na to pitanje dobili smo od uspješnog hrvatskog astronoma Korada Korlevića iz Višnjana koji je, u organizacija naše srednje škole, održao predavanje u Pagu.

        Transhumanizam je zapravo teorija da pomoću znanosti i tehnologije ljudska rasa može evoluirati i poboljšati svoje fizičke i mentalne sposobnosti, smanjiti ograničenja i bolesti te zaustaviti starenje i smrt. Mnogi znanstvenici vjeruju da će čovjek u budućnosti imati brojne poboljšane sposobnosti i da se više neće moći nazivati Homo sapiensom (lat. svjestan čovjek), a vrhunac će biti Homo machina (lat. čovjek robot).

        Međutim, ako smo počeli kao Homo sapiensi, zar to ne znači da smo već dovoljno dobri?!

Razumijem koliko bi nam ovo učinilo život jednostavnijim, ali postoji rizik da ćemo se udaljiti od sebe i svega onoga što nas čini ljudima. Ovakav napredak omogućuje napredak u medicini i može pomoći brojnim ljudima, ali koliko daleko možemo ići? Roboti postaju sve kompleksniji, brzo uče i služe nam kao pomoć, ali nemaju mozak, osjećaje ni empatiju te ako su naučeni pucati, neće razlikovati nevino dijete od terorista.

        Brojni medijski sadržaji manipuliraju ljudima i predstavljaju starost kao nešto loše što treba zaustaviti. Zato transhumanizam pokušava zaustaviti starenje i pružiti ljudima da žive dulje ili čak zauvijek provodeći razna istraživanja na miševima. Mislim da mnogi ne razumiju koliko je to rizično i da je svijet već dovoljno ugrožen. Prijeti nam kolaps društva i uništenje poznatog. Teško mi je prihvatiti da moji potomci možda neće vidjeti bolji svijet od mene jer će živjeti u društvu koje je nepovratno zaglibilo u materijalizam i prodaju snova. Kada određeno društvo dođe do visokog stupnja razvoja i vrhunca, postane slabo i približi se kolapsu. Države sve više gube kredibilitet i potporu građana i sve više ljudi postaje potrošačima koji ne žive svoj život, već kupuju snove i žive u svojoj mašti. Naše društvo može napredovati na više načina te odluke koje donosimo danas, utječu na budućnost naše vrste i našeg planeta. Međutim, kako možemo biti sigurni da nas nakon svega čeka suživot s paralelnim civilizacijama, a ne rat?

        Smjer u kojem se razvijamo može značiti da smo otišli predaleko i igramo se s demonima te da nas čeka podjela na kaste i zabrana znanosti i razvoja ili ignoriranje stvarnosti. Vrlo je teško razmišljati o ovome i zaključiti kako se, zapravo, trebamo ponašati danas kako bismo osigurali ljepši život u budućnosti. Djecu i mlade treba podučiti o svijetu koji ih čeka jer zasigurno nisu tražili ovakav teret i odgovornost. Na transhumanizam možemo gledati kao na jednu od najsavršenijih ili jednu od najopasnijih ideja na svijetu.

Vedrana Maržić, 3. G