Životopis Bartula Kašića

KAŠIĆ, Bartol ( Cassio, Cassius, Kassicch; Bartul, Bartolomeo, Bartholomaeus), isusovac, jezikoslovac, prevoditelj, vjerski pisac i leksikograf rođen je u Pagu 15. kolovoza 1575. god. na blagdan Gospina Uznesenja, a umro u Rimu 28. prosinca 1650. god. Roditelji su mu bili Ivan Petar iz ugledne paške obitelji Kašić i majka Ivanica Deodati (Bogdaničić). U drugoj godini života ostao je bez oca pa je o obitelji brinuo ujak Luka Bogdaničić Deodati, nadsvećenik i arhiprezbiter paške zborne crkve. Osnovnu izobrazbu stjecao je u Pagu i Zadru. Kod ujaka je Bartul naučio pisati i čitati, a kada je paška općina otvorila općinsku školu, počeo je učiti i latinsku sintaksu (prozni sastavi) i metriku (pjesništvo). Budući da je bio nadaren za učenje, ujak ga je 1590. poveo na daljnje školovanje u ilirski kolegij u Loretu, pored Ancone. Uputili su se u Italiju na sam blagdan Sv. Jeronima Dalmatinca i na Molatu, malom otoku Jadranskoga mora, čekali punih 15 dana brod za Ankonu, na čiju su obalu stupili 1590. godine.

Ondje je Bartul Kašić započeo svoje obrazovanje u isusovačkom Hrvatskom kolegiju u Loretu (1591.–1593.) i nastavio, po odredbi pape Klementa VIII., kao jedan od 12 izabranih sjemeništaraca, u Rimskom sjemeništu. Već tada je marljivo napredovao i s velikim uspjehom pisao prozu i stihove te se isticao u govorništvu i poetici. Slijedom njegovih osobnih i profesionalnih usmjerenja, 1595. god. stupio je u Družbu Isusovu, a nakon studija u Rimskom kolegiju (1597.-1599.) pripremao se i 1606. zaredio za svećenika, nakon što je završio studij teologije i filozofije.

Istaknuvši se filološkom izobrazbom, već je kao učenik 1598. poučavao gramatiku u 1.višem razredu. Tako je 1599. godine dobio zadatak da za potrebe novoosnovane Akademije ilirskoga jezika, u kojoj su se mladi redovnici trebali pripravljati za crkveni rad među južnim Slavenima, napiše gramatiku književnoga hrvatskoga jezika. Pisana na latinskom jeziku, gramatika Institutiones linguae Illyricae libri duo (1604.), nastala je na temelju najbolje ondašnje latinske gramatičke literature (E. Alvares, A. Manuzio). Gramatika je zasnovana na onodobnoj hrvatskoj književnoj uporabi koja uz čakavsku narječnu stilizaciju uključuje i, posebno isticanu, štokavsku. Bila je to prva gramatika hrvatskoga književnoga jezika, važan temelj za hrvatsku gramatičku tradiciju sve do 19.st. Prije izdavanja gramatike, već oko 1600. g., Kašić je sastavio konverzacijski priručnik Libretto di frasi i hrvatsko-talijanski rječnik Razlika skladanja slovinska, koji je do 1990. ostao u rukopisu.

Poznato je da je prije dubrovačke misije pozvan u Rim ispovijedati u Vatikanskoj bazilici (kao ilirski ispovjednik), a po odredbi pape Pavla V. bio je 1609. poslan službovati u Dubrovnik, gdje se upoznao i s jezičnom osobitošću toga grada, koja ga je usmjerila prema štokavskom narječju.  Godine 1612. napisao je za koludrice dubrovačkih samostana djelo o molitvi i meditaciji Način od meditacioni i molitve i iste je godine, prerušen u dubrovačkog trgovca, poslan na turski teritorij izravno upoznati položaj tamošnjega kršćanskoga puka. Preko istočne Hercegovine i Bosne stigao je do Beograda, ali posjetio i Srijem, Vukovar i Osijek te Mitrovicu i Smederevo. Nakon povratka u Dubrovnik 1613., morao se uputiti u Rim podnijeti izvješće. Na putu između Bovina i Beneventa naišao je na Dalmatince prebjegle pred Turcima, koje je opisao u autobiografiji, što je prvo pisano svjedočanstvo o Hrvatima u južnoj Italiji.     

Prije drugog misijskog putovanja, 1617. godine djelovao je kao ispovjednik u Loretu, gdje je napisao knjižicu Istoria loretana o marijanskim svetištima u Loretu i Trsatu, slobodni prepjev himni rimskoga brevijara Pjesni duhovne od pohvala Božijeh i mnoga druga djela. Na drugom misijskom putovanju 1618. putovao je preko Dubrovnika u turske zemlje, a posjetio je i Beograd, Srijem, Osijek, Valpovo, potom Temišvar te, vrativši se u Slavoniju, bio u Moroviću, Ilači, Marincima, Nijemcima i Iloku. Nakon nekoliko mjeseci boravka u Beogradu, ponovo je posjetio Osijek i Valpovo.

Boraveći od 1620. u Dubrovniku sa zadaćom da ondje utemelji novu isusovačku rezidenciju, djelovao je kao propovjednik i ispovjednik te pisao i napisao brojna poučna djela od kojih izdvajamo prijevod Biblije, koja je do 1999. ostala u rukopisu jer crkvene vlasti nisu odobrile objavljivanje latiničnoga prijevoda na narodnom jeziku. Bilo je to vrijeme jakih nastojanja u crkvenoj politici da se u Hrvata, podupiranjem isključivo crkvenoslavenskoga jezika te ćirilice ili glagoljice kao pisma, djeluje na slavenske pripadnike Istočne crkve. Prijevod Svetoga pisma veliki je pothvat u kojemu je Kašić razradio i primijenio sve izražajne mogućnosti štokavskog narječja. Iako Biblija nije tiskana, Kašić je preko drugih, poslije objavljenih djela s liturgijskim čitanjima, djelovao na izgradnju i ustaljivanje hrvatskoga štokavskoga književnoga jezika. U tom je razdoblju izdao i duhovnu dramu tj. tragediju u stihovima Venefridu te ispovjedni obrednik Zarcalo nauka karstjanskoga (1631.), a značajan je i njegov prvo tiskani životopis Blažene Djevice Marije. 

Kada je nakon trinaestogodišnjih velikih uspjeha, ali i trvenja, napustio Dubrovnik, po papinu je nalogu opet bio ilirski ispovjednik u Loretu i potom u bazilici sv. Petra u Rimu. Vrijedno je i aktivno pisao i prevodio, primjerice obrednik Rimske crkve Ritual rimski (1640.), koji je uz sva ostala djela, isto bitno utjecao na razvoj štokavskoga književnoga jezika u Hrvata. Njegova je opširna nezavršena autobiografija Vita P. Bartholomaei Cassii Dalmatae ab ipsomet conscripta iz 1649.godine, zapravo opis misionarskih putovanja, ali i vrijedan izvor većinom autentičnih podataka o životu i radu stanovnika nekih južnoslavenskih krajeva pod turskom vlašću u XVII. st.

Jako je puno Kašićevih djela ostalo u rukopisu, ali važno je naglasiti da je sveukupno Kašićevo književno djelo i rad, na latinskom kao i na hrvatskom, bilo i ostalo važno za jezični, književni i kulturni hrvatski razvoj.

 Izvori:

 Dr. Sršan, Stjepan, Život Bartola Kašića, Osijek, Matica hrvatska, 1999. g

 Katičić, RadosLav, Bartol Kašić, 2009. god.

 Dostupno na:   https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=187 (pristup: 3. ožujka 2022.)