Dan sjećanja na Vukovar

      Dana 18. studenog 1991. godine, nakon dugotrajne opsade i neviđenog uništenja, grad Vukovar je pao unatoč velikoj borbi. Dana 18. studenog Hrvatska obilježava Dan sjećanja na žrtvu Vukovara, žrtvu koju je podnio ovaj herojski grad. Bila je to jedna od najkrvavijih bitaka Domovinskog rata u kojoj je poginulo previše ljudi koji su se borili za svoju domovinu, za svoj grad i za svoj narod. Ne zna se točan broj žrtava. Neki su okrutno ubijeni, neki odvedeni u logore, neki nestali. Sve su to bili ljudi čije je srce kucalo samo za svoju domovinu – Hrvatsku. Malo je reći da su to bili junaci, oni su više od toga, naš ponos i dika! Ginuli su da bismo mi sada živjeli u miru, stoga ovaj dan – 18. studenog treba ostati zapamćen i treba ga obilježiti s ponosom, zapaliti svijeće za sve pale branitelje. Svojom su žrtvom zaslužili barem toliko. Ne smiju biti zaboravljeni, jer heroji se nikad ne zaboravljaju, svoje su živote dali za domovinu i to je čast. Taj dan Hrvatska pamti i zauvijek će ga pamtiti. 

      Tako smo i mi, učenici Srednje škole Bartula Kašića u Pagu, odlučili prisjetiti se tog teškog i bolnog dana. U društvu knjižničarke škole pročitali smo nekoliko priča iz Vukovara koje su nas vratile u taj dan, razgovarali smo, iznijeli svoje osjećaje, mišljenja i stavove. Bilo nam je teško o tome govoriti, bili smo tužni, mislim da je tako svima. Iz priča smo saznali više, detalje za koje nismo znali. Pred kraj nastavnoga sata, s knjižničarkom i ravnateljicom škole, otišli smo zapaliti svijeće ispred murala posvećenog Vukovaru. Mural prikazuje urušeni vukovarski toranj i djevojčicu koja plače, odnosno prikazuje bol i patnju koju je proživio narod i grad Vukovar. Mural kaže:

Iz majčinog krika sloboda se rađa

I uskoro bijela zaplovit će lađa

Do sunca

Iz krvi i bola niknut će cvijeće

I nikada Pag zaboravit neće

Vukovar!

Stoji grad

      Nama je danas teško, a kako je bilo njima koji su sudjelovali u ratu, prolijevali suze, krv i znoj, brinuli se, borili se, nastojali preživjeti i spasiti grad? To nikada nećemo moći ni zamisliti. Bilo je previše patnje, boli i tuge koja nažalost još uvijek stanuje u mnogim srcima, a osobito u samom gradu koji budi sjećanja, koji budi žrtve.

      Vukovar je grad heroj, ali nažalost, od nekih Hrvata zaboravljen. Ne dopustimo to, prisjetimo se svega, budimo uz njih i pokažimo da nismo i da ih nećemo nikada zaboraviti. Hvala im na svemu, zbog njih smo slobodni ljudi.  

                                                                                                         Ana Blaić, 4. g